VATRENE VJESTI 911

BANJA LUKA

Poplave u kojima je Srpska proteklih dana doslovno grcala, iznenadile su čak i one koji su po opisu posla zaduženi za spašavanje i pomoć stanovništvu, a pokazalo se sijaset rupa u organizaciji i nedostatku adekvatne opreme. Naime, dugogodišnje muke i nevolje sa manjkom novca općinskih ureda Civilne zaštite dovele su do toga da su neki od njih katastrofalnu situaciju na terenu dočekali goloruki.

Iako sa istim problemima, lavovski dio posla uz njih odradili su i vatrogasci, mada i jedni i drugi kažu da su sa svojim mogućnostima učinili nadljudske napore. Najveći uspjeh je, kažu, to što nije bilo ljudskih žrtava.



U uredu CZ u Doboju imali su svega dvadesetak ribarskih čizama, pet gumenih čamaca, od kojih samo jedan sa brodskim motorom i oko 200 pokrivača. U Čelincu, jednoj od najugroženijih općina, nisu imali ni pokrivače ni čamce, a raspolagali su sa svega tri para čizama. „Treba nam 50 čizama, dva čamca, pumpe za crpljenje vode i akumulatorske lampe”, rekao je Rajko Orašanin, šef Civilne zaštite u Čelincu. Civilna zaštita u Kotor Varoši uopće nema vlastitu opremu. Treba im kažu čamac, 20 pari čizama, pumpe za vodu, agregat, cisterna, konopci, desetak zaštitnih odijela... Stanovnicima Gradiške, u kojoj je pod vodom 2.000 kuća, općinski ured osigurao je isto toliko mesnih narezaka i 160 pašteta. Načelnik štaba u Gradiški Dušan Malešević rekao je da je proračun ovog ureda na nuli, a da je pomoć koja stiže ograničena.

Dragan Štark, načelnik Odjeljenja za obuku, popunu i logistiku CZ RS kaže kako se sa ovim poplavama pokazao dugogodišnji problem financiranja ureda civilne zaštite „koji je morao dati i negativan rezultat”. On podsjeća da godinama nisu imali zakonske osnove za trajno rešavanje pitanja financiranja poslova Civilne zaštite. „Nije bilo dovoljno ulaganja u opremu u obuku i sve je zavisilo od mogućnosti i dobre volje Vlade RS i općinskih načelnika. To je konačno regulirano izmjenama Zakona o civilnoj zaštiti koji je nedavno usvojila Skupština RS. Njime je predviđeno da dva posto iz proračuna općina bude izdvojeno za općinska odjeljenja civilne zaštite”, objašnjava on. Po njegovim riječima, do sada nije postojala standardizacija za opremljenost za cijelu RS, nego je količina opreme u općinskim štabovima zavisila od procjene općinskih rukovodstava. Štark smatra da se uvijek može nešto učiniti da se sprječe masovna izlivanja, a to ne košta mnogo - čišćenja kanala, odvoda i korita rijeka.

Direktor Agencije za vode sliva Save Branislav Blagojević kaže da štete mogu smanjiti jer se jedna KM uložena u odbranu od poplava može vratiti do 15 puta. „Sistemi nisu održavani 20 godina, a to se s obzirom na našu ekonomsku moć nije ni moglo održavati. Imamo raslinje u odvodima, a negdje su ih i mještani zatrpali. Pokušavamo očistiti kanale, ali je za sanaciju obodnih kanala, nasipa i crpnih stanica potrebno oko 30 milijuna eura”, kaže Blagojević.

Muku sa financiranjem muče i vatrogasci koji su, po riječima predsjednika Vatrogasne zajednice RS Mile Međeda, u spašavanju od poplava posljednjih dana odradili lavovski posao. „Načelnici godinama zloupotrebljavaju novac za opremanje vatrogasnih jedinica. Svi privredni subjekti za to izdvajaju 0,04 posto, a 60 postodobija općina”, kaže Međed. On napominje da su „vatrogasci osnovni nosioci spašavanja u elementarnim nepogodama, a nitko ih ništa ne pita”. Kaže da u pojedinim općinama vatrogasci mjesecima rade bez plaće, a u poplavljenim područjima angažirano ih je više od 1.280. blic